Ja sam grumen gline

gnječen prstima sudbine,

sirovina meka koja čeka

da se duša i tijelo

pretvore u remek-djelo.

 

U beskonačnom krugu

moj se život vrti

dok nečije ruke sa mnom se bore,

oblikuju formu,

utiskuju pore,

stružu me i glade

i od mene rade čudo neviđeno,

jedinstveno i rijetko,

skoro savršeno.

 

Primjetit će mnogi –

nalik sam na druge

ali moje boje, točkice i pruge

dat će vam do znanja

da sam djelo jedno

ovakvo baš na svijetu,

jedinstveno i vrijedno.

 

Struktura mi je krajnja

stabilna i čvrsta

al’ i takva vrsta slomit će se lako.

I tako se može

od udarca i pada,

trenutkom nepažnje,

u krhotine pretvoriti savršenstvo sklada.

 

Ja sam grumen gline

gnječen prstima sudbine

koji znaju vješto

nešto pretvoriti u ništa

i ništa u nešto.