Kažeš, spavaj i
ne misli ni na što,
treba ti odmora.
Al’ ne mogu sklopiti
oči kada je s njih
nestalo sna.
Vidjela sam milijune
smrti koje su prošle
pokraj moga uzglavlja,
vidjela sam beskonačnu
tugu u nevinim
dječjim očima
koje nisu nikada
presušile od suza.
Vidjela sam svu
patnju svijeta
u tom dječjem kosturu
koje je nevino zalutalo
u pustinju smrti,
negdje u Ayodu…
gdje strvinari čekaju
na svoju gozbu.
Kako da spavam
u sjeni pakla
što ostavlja iza sebe
gladna usta
i mrtva tjelesa ?
Kako da spavam
kada čujem njihove
jecaje iz grobova
i vidim njihove
mrtve oči još i sada !?
9 komentara za "Djetetu iz Ayoda"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.