Usne izgrižene požudom mornara

krvare noćas poput raspuklog nara

potrošena mladost , zrno po zrno

vezala se za to  pristanište crno.

 

Plovila je stoput u pričama broda

djevojka bez porijekla i svoga roda

sestre su njene sve  bezimene sjene

luke umiru, a mora se pjene.

 

Sanja li da će jednom biti voljena

gole duše i pokrivenih koljena

ili  više nije ostalo ništa

samo ista noć mrtvog pristaništa.