Do na kraj vremena
slijedio sam tvoj trag
kroz noć bez mjeseca i zvijezda
kao stepski vuk
skrivajući svoje ožiljke
čežnjivim pismima
koje je vjetar raznosio sjevernim nebom
Naša ljubav nadživjela je
drvo nepoznatog imena
zasađeno na baršunasto zelenom brijegu
onoga dana kada se zadnji autobus izgubio
u maglama praskozorja
koje smo davno ostavili iza Karpata
Stotine gradova sam prošao
i ponekad sam bio umoran
dok sam na obali rijeke
čekao uplakana jutra
sjećajući se kako smo nekad
u malom čamcu
sklapali oči
šapatom otvarali horizonte
osluškivali drhtaj šaša
i tražili riječi za ovu pjesmu