Kroz paučinu sjećanja
posmatram
kako izranjaš iz mojih nemira
i treperiš kao ruža na vjetru
Pa sklapam uspomene
na pokisle parkove i jata malih ptica,
skrivena od radoznalih očiju,
u krošnji divljeg kestena
ispod koga sam čeznuo
za tvojim osmjesima
šećer djevojko
Dani,
kada se nismo plašili
samoće ni bola, ostavljeni
kao otpaci i starudija
polako, kao ostarjeli slonovi,
umiru u našim sjećanjima
Sve nijanse ljubavi i strasti
koje smo uživali
do posljednjeg daha
leže u kutijama uspomena
Godinama,
na pogrešan način trošeći
svoj talenat i vrijeme,
zaboravljen od prijatelja,
nosio sam sjećanje na tebe
nemoćan da ti pomognem
da otkriješ male istine
skrivene u mojim pjesmama
Ovo je obična ljubavna pjesma;
trebalo bi da je završim
ali ne mogu da zaboravim
muke koje su joj prethodile
Mjesec iscrtava drveće
po trotoarima,
svjetlo nije dobro,
a ja tražim stih
koji bi vratio dio vremena
koje smo oboje dijelili