Kad god se zapitam potiho u sebi duboko zašto te nema
ti kao da čuješ pa se javiš bezglasno.
Čujem te i osjetim se nekako posebna.
Ma nisam ja posebna, nešto drugo je posebno nešto nevidljivo,
neopipljivo a prisutno.
Osjećam kako na novi način upravljam svojim životom .
Neprestano osluškujući, nikad namjerno
neprestano otvorenih zjenica a ne vidim sasma jasno
Miriše svijet dok se spiralno u mene utače,
ne opirem se olakšavam mu protok mirnoćom i ćutim se bogato.
A zvukovi titraju, u uho mi se zadijevaju primam ih mada već prepuna sam.
Još gladna odmalim sebe, pišući pjesmu čineći mjesto za novi osjećaj.
Dobih dan, bijeli, mirišljav, osunčan.
9 komentara za "Dobih dan"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.