DRAGE NONSENSIČARKE, DRAGI NONSENSIČARI

 od danas

KALAMBURIRAMO

 

Nećemo vas pretjerano opterećivati znanstvenim nazivljem, osim kad to bude neophodno; a onda ćemo vas i obavijestiti, zašto nije … ophodno. Shvatit ćete vi i sami sve; već iz prve pjesme, odmah isprve. Ona/j od vas, tko je “znan. i fan” uputit će se u sve čak i posve sân.

Započnimo, dakle, s “kalambūrom”.

“Zašto ne bi bilo ophodno to, baš?”

“Zato, mudrijašu, što glavni je naslov naš!”

KALAMBŪR dolazi iz Italije srednjovjekovnog doba i svoje nam značenje, nestrpljiv je, objasnit′ da proba. “Nisam ja”, kazat će, “šaljivdžija stara, nego radim s vjerom i sa puno mara. Šalim se vašim perom, s ukusom i sa mjerom. Eto, naprimjer, Zmrkonjićeva “Čitaljka”; prepuna je slova i posve je slatka. Kaže:

“Rado strada radost rada” ili: “Pas maže pa smaže” ili, opet: “Šta koristi štakor isti“ pa zaključuje: “Polag ovna …” hm.

Na to ide mentor Zbalog, svim šālama on je nalog. Govori pa kaže: “Tko me što pita od jabuka.”

Tu su, onda, još: “trg-ovci” i “pub-lika”, nepoznata pjesnikova Lika.

Sad smo već kod rubnog toka, al` je mis`o još duboka. “Ludičke parafraze” im je ime; nema u njih, `opće, rime. “Ludičke” nisu što su iz ludnice, već jer su iz pera dovitljive ludice. Te “fraze” su baš na “paru”, to i mala djeca znaju. Tu-tuuu, slušššššaj priču ovu: “Pipi druga čarapa” pa: “Igre na smeću”; “Poncije Pirat”; “Mrak iz interesa” il`: “Sunčani lihvar”.

Ima jedna moja vrsta, prosta li su u nje usta. Aprosdoketonom nazivlje se … i bećarcem još. Prelijepo je oto ime za steonog bika vime. Kaže, veli pa se teli:

“Što sam sinoć jednu uz tarabu; Bosom nogom nagazio žabu!”

Stid ga i sram može biti, tako nešta telaliti!

A sad slušaj dobro mene, dolazimo skroz do teme:

“U snu i na Javi, sjedimo na travi.“

Smisliš li ovakav bar i jedan redak, pošalji ga Mariji … pravit ćemo zajedničak slijedak.

 

Navedeno prema:

“Kalambur”; Wikipedija;

“Susret umjetnika i imbecila”; K. Bagić; Vijenac 404