Nikada vam nisam rekla da ste mi dragi, a bili ste. Sutra se navršava punih pet godina našeg druženja.   Dio mog života je na ovom portalu.  Svakog sam dana bila s vama, neke od vas dobro upoznala, približila vam se onoliko koliko ste to dozvolili. Nadam se da nikome nisam ostala dužna.

Došlo je vrijeme da se povučem, posvetim nekim drugim stvarima. Život tako hoće. I moja snaga. Portal će voditi Mihaela. Imajte obzira prema njenim godinama i ne zamjerite ako vam kaže i nešto što ne želite čuti. Znam da sve što radi, radi nesebično i od srca i možete od nje uvijek dobiti savjet.

Ona će povremeno objaviti poneku moju staru stvar, tek toliko da znate da sam tu negdje.

Molim, ne budite (raz)očarani, ostanite poezijom očarani pa makar boljela kao živa rana.

Na kraju se sjetih jedne moje stare, ne posebno dobre pjesme pa eto, da se rastanemo( ne pitajte me na koliko jer ne znam) s pjesmom.

Budite sretni, nadahnuti i pišite!                 

Kada se nebo zatvori
a stvari ti loše krenu
osjetiš u trenu kako se život
rastače.

A tebi se smije, a tebi se plače.
Osjetiš se malen i jadan
 jer još si gladan
života
i smijeha
i pjesme
i vina
i smeđih očiju
i ruku što utjehu znače
i mora
i pijeska
još si gladan
krika galeba visoko u zraku
što prkosi buri i prkosi mraku.

Kada se nebo zatvori
a stvari ti loše krenu
skupi ramena i legni u sjenu.
I čekaj.