Rijetka su bića ljudska
što iz drame uspostave život miran
ali mnogi od života lijepog
uspiju napraviti nemoguće drame.

Prekratke su noći mjeseca pune
u kojima se lijepo sniva
i sunčani dani bez oblaka
u kojima sreća prebiva.
Na klackalici sreće i tuge
uspijemo li ravnotežu održavati
možemo tvrditi da smo prosjećno živjeli
i bez uzbuđenja ,dosadom dane otpravljali.
Ako je klackalica sreće
visoko do oblaka dignuta
život nam je proživljena bajka,
ako pak tuga put neba leti
u samoći stisnuta srca život proleti.
Rijetki su oni što životnu klackalicu
srećom visoko pod oblacima drže
i kroče ponosno u svako novo jutro,
klackalicu tuge mnogi bi spustiti htjeli
ali sudbina nerjetko piše nemoguće scene
u kojima na daskama života
ljudi bivaju samo sjene.

Štefica Vanjek-Štefi