O kako je lijepa dok teče u noći i prolazi mirno kraj obala nijemih sigurna u sebe kao da pozna tajnovitost raja i briga zemnih. Sva je u srebru mjesečevog sjaja i ko' da je biće, ko'da je živa zaneseno šumi u laganom vjetru i zvijezde na svome ogledalu sniva. I radost i tugu odjednom nosi široka raskoš njenih leđa ne smije se, ne plače, samo oćuti vječnost svoju iza spuštenih vjeđa. Ivica Grgić "Dosanjana lira" Redak,20I3.
15 komentara za "Drava"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.