Budući da na našem portalu svoje radove objavljuju mnogi vrsni pjesnici, a jedan od njih je Mirko Popović, poželjela sam vam otkriti nekoliko činjenica vezanih uz njegovo stvaralaštvo.

Mirko Popović, autor dvije zbirke pjesama; Tamno Sunce i Berba rose, član je našeg portala od njegovog početka. Dobro poznajemo Mirkove pjesme i njegova prozna ostvarenja. Manje nam je poznato da je ovaj autor objavljivao svoje radove u mnogim časopisima koji svoj rad vezuju uz književnost i kulturu.

Tako je 2010. godine, na natječaju tjednika za kulturu Hrvatsko slovo „Dubravko Horvatić“, osvojio drugo mjesto za prozu pričom koja se nalazi i na stranicama našeg portala; Sjećaš li se, Ana.

Ocjenjivački sud u sastavu Ivan Božičević, Igor Mrduljaš I Sjepan Šešelj ovako je obrazložio svoju ocjenu;

Drugonagrađena priča  Sjećaš li se, Ana…, pisca iz Sarajeva Mirka Popovića, ima mimetičko-realističku teksturu s izrazito psihološkom intonacijom. Priča je, kaže autor, usredotočena na dramu „moralnog posrnuća”; intrigira ju bešćutnost i amoralnost koju jedna zrela žena iskazuje prema svojoj majci. Priča dakako, govori i o generacijskim etičkim, svjetonazornim neskladima i suprotnostima, konfliktima i divergencijama. Majka će sve učiniti da svome jedinom djetetu priušti sretnu mladost, trsit će se cijelim svojim bićem da ga izvede na pravi životni put. No, kada je snađe starost i slabost, kada zatraži kćerinu pomoć i naklonost doći će do porazne spoznaje; kći će spram njezine starosti i samoće biti gotovo hladna i ravnodušna. Primit će ju, doduše, u svoj dom ali ne s nakanom da joj staračke dane učini lakšima i podnošljivijima, nego da ju iskoristi i uposli; njoj je majka, „svedena na kožu i kosti”, potrebna radi kućnog ljubimca, psa, kojega će nekoliko puta dnevno izvoditi u šetnju. Ispisujući priču o brižnoj majci i bešćutnoj kćeri Mirko Popović svojim opservacijama, meditacijama i analizama prikazuje, razotkriva i našu suvremenost u kojoj stare stvari uzmiču pred novim običajima. Živimo u vremenima u kojima ljubav, plemenitost, solidarnost, etika imaju sve manje poklonika i promicatelja, na scenu su nahrupili razgraditelji i ništitelji kojima su sebičnost, amoralnost, koristoljublje, bešćutnost udarni, pa i obvezujući, životno-svjetonazorni principi, poručuje autor.

Drago mi je priopćiti  da pjesme ovog našeg autora možete pročitati i u najnovijem broju „Književne Rijeke“.