Gledam kako ljudi teretno gaze
Svoju nepreglednu prašnjavu cestu
Kažu mi da sam skrenuo ( sa staze)
Al’ samo tražim mir na tihom mjestu.

Naslonjen na neke starije snove
K’o na drvo koje mi pravi sjenu
Zatvorim oči, sanjam neke nove
I to nikom ne dam, to nema cijenu.

Stoput je već dan prošao kraj mene
Kao prolaznik u sivom kaputu
A ja čekao da boje odjene
Popriča sa mnom, stane na minutu.

Promatram ovu utrku života
I kažu kako pred bogatstvom žmirim
Trka za blagom možda je divota
Al’ umjesto džepa ja srce širim.

I zato drugima pristojno mahnem
Poželim im sreću i mjesto prvo
A ja slobodu kao zrak udahnem
I znam, nadživjet će me moje drvo.