Zlosretna poput sirote Lite
život cijeli slijediš krvavi trag
ni sama ne sluteć’ krajnje domete,
al’ svaki miris njihov ti je drag.

Raširiše se kao djeca babilonska
svak’ na svoju stranu svijeta
ili nestadoše u stoljeću mraka,
a tebi zaredaše duga mučna ljeta.

Ukrcala si se na Ultoniju parobrod
zaplovila uzburkanim oceanom
kao slijepi putnik ne vidjevši svod
i tek vjetar te raznese Ellis Islandom.

Iz Novoga svijeta put lutalice
dovede te u europske noćne more
poput usamljene ptice selice,
a suze si sakrila u najdublje pore.

I seoce si pronašla, utihnulo davno,
gdje bagrem miriše i sve je započelo
u žarkim šumama Bilogore skriveno
odavno se s Letinog izvora napilo.

Tu grob si našla, i jedno drvo života,
u gustoj tmini te zelene gore
na njemu grane još prepune lista
samo na povjetarcu nijemo zavijore.