Tvoja je duša sanjiva breza
i katkada oči prekriva kosom
lice s ožiljcima od drvoreza
oduvijek je okupano rosom.
Šuti drvo zagledano u rijeku
koja odnosi sve naše odraze
i dok godine u zaborav teku
ono na papir otiskuje obraze.
Dođu i sati kad se magla spusti
ali čim se ne ogledaju rane
krošnja para taj omotač gusti
opet se do tuge probiju grane.
Tvoja je duša sanjiva breza
samo piši mojoj žalosnoj vrbi
pjesniče moj, majstore drvoreza
to nam je veza dok se život grbi.
9 komentara za "Drvorez"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.