Dux radio: „ Marin Čaveliš o svom radu i poeziji“
Emisija “Tragom Hrvata Boke i događaja”
Ovaj intervju objavio je Dux radio povodom izdavanja prve zbirke poezije Marina Čaveliša „Poezija mojih iluzija“
-
Možete li nam nešto reći o sebi?
Čovjek se može predstaviti onim što radi i onim što je radio. A ja sam u životu radio mnogo raznovrsnih poslova. Polje na kojem sam najviše radio je elektrotehnika. Radio sam kao inženjer u MUP-u, zatim na održavanju električnih lokomotiva, a sada sam savjetnik u Zavodu za hidrometeorologiju i seizmologiju. Nikada se nisam libio raditi poslove na svim razinama od najjednostavnijih do pisanja projekata i znanstvenih radova. Od djetinjstva sam radioamater i zaljubljenik u znanost … i još mnogo toga sam radio ….
Potječem iz ribarske obitelji s poluotoka Pelješca, djed mi je bio ribar pa sam i taj zanat od njega naučio.
Mislim da je bogatstvo živjeti raznovrsno, istraživati novo, nepoznato, igrati se sa svime i u tome pronalaziti sebe i zadovoljstvo. Eto, sada i pjesme pišem.
-
Povod našeg razgovora je vaša zbirka poezije koja se zove „Poezija mojih iluzija“. Kada ste zapravo počeli istinski bilježiti svoj izričaj i svoje misli?
Upravo je iz tiska izašla moja prva zbirka poezije. Četrdeset i pet izabranih pjesama koje sam napisao u proteklih nekoliko godina. Pripremiti za tisak pedesetak pjesama, ako hoćete biti zadovoljni njima i prikazati ih javnosti u pozitivnom svjetlu – to nije malo. Treba za to više od godine dana.
-
Što vas je motiviralo da napišete knjigu i zbog čega ste tako dugo čekali?
Ovo nije moje prvo pisano djelo. Prije petnaest godina objavio sam knjigu iz teorijske fizike. Pisao sam znanstvene radove, poneki autorski tekst ili članak u tisku.
4. Možete li nam reći tko je od pjesnika posebno utjecao na vaše stvaralaštvo?
Kažu; poeta se rađa. To se ne uči, to je talent sličan talentu za izumiteljstvo. Poezija je sklad misli u određenom ritmu. Takve misli se pojave, a ne znate od kuda, baš kao što pronalazaču dođe ideja.
Poeziju sam oduvijek volio. Nikada nisam bio obožavatelj pripovijedanja, ali poezija mi je oduvijek bila draga. Ta kratka sažeta misao, poruka izrečena na originalan način, igra riječi koja budi emocije. Još u srednjoj školi sam pokazivao talent za recital i bio nagrađivan na takmičenjima recitatora. Ali u to vrijeme bili su mi privlačniji znanost i tehnika koja je tada bila u ekspanziji.
Posljednjih nekoliko godina sam počeo bilježiti karakteristične misli koje su ljudima bile simpatične, originalne misli za koje sam smatrao da mogu imati određenu umjetničku vrijednost. Zatim sam ih dorađivao, obrađivao i počelo skladati prve pjesme. A kada prikupite dovoljan broj pjesama, poželite ih prikazati, da ostanu zabilježene, da ostavite neki trag o sebi.
-
Koja je univerzalna poruka knjige?
Moje pjesme ja teško mogu svrstati u određeni žanr. Ponekad su naizgled dječje jer posjeduju jednostavnost dječje pjesme, ali u svakoj pjesmi postoji neka poruka, malo ironije ili sarkazma prikazanog na duhovit način. Poneka strofa sama po sebi predstavlja aforizam. Ima tu misaone poezije, socijalne i ljubavne; svega pomalo. Tu se može vidjeti moja multikulturalnost a također i želja za očuvanjem svog porijekla i kulturnog identiteta. Tu se vide moji stavovi o humanom društvu, moje iluzije o svijetu u kojem čovjek treba ostati čovjek.
U naslovu sam istakao da pjesme prikazuju moje viđenje stvarnosti i kontrast s iluzijama koje daju ljepotu toj stvarnosti. Tu su na specifičan način obrađene iluzija sreće, iluzija dobrote, iluzija, bogatstva, iluzije iz djetinjstva, iluzija vjerovanja…Na duhovit način moje pjesme prikazuju surovu stvarnost života. Primijetio sam da tako izrečena istina izazove na licima čitatelja jedan karakterističan osmijeh.
Nastojao sam svoju poeziju približiti široj publici, da skratim stih, oslobodim izraz suvišnog, i učinim ga što razumljivijim. Moje pjesme se mogu čitati u autobusu, na plaži, u kafiću. Onako, usput. Umjetnik može stvarati za mali broj ljudi koji su umjetnički obrazovani i koji mogu shvatiti njegov umjetnički izražaj ili može pisati za široku publiku. Ali kada se stvara za široku publiku postoji opasnost da se ode u kič.
Velika djela su ona koja i stručnjaci i narod mogu shvatiti i prihvatiti na svoj način. To nije lako. Nastojao sam da pjesme budu što kraće i lakše čitljive jer današnji konzumenti nemaju vremena za enigme jer dnevno primaju veliki broj informacija.
Pokušao sam jednostavnošću i ljepotom izraza pridobiti čitatelja, skratiti stih, osloboditi izraz suvišnog i učiniti ga što razumljivijim.
Pjesma je kao umjetnička slika. Mora na prvi pogled skrenuti pažnju. Zato sam se poslužio rimom i ritmom. Osim toga, dobra rima učini pjesmu pamtljivom. Pjesma treba imati i dopadljivu priču kako bi zadržala pažnju čitatelja. Na kraju, ona mora pobuditi emociju. Ako nešto ne pobuđuje emocije, teško se može reći da je to umjetnost.
-
Pišete li svakodnevno ili je potrebno određeno vrijeme da napišete nešto što smatrate vrijednim?
Najčešće sine ideja I tu je već jedna strofa s karakterističnom porukom, ritmom ili rimom. Ali to je najčešće daleko od gotove pjesme. To uhvatim na diktafon. Zatim stavim na papir, postupno obrađujem, mijenjam riječi, tražim sinonime, rime, neke pjesme završite za sat vremena a neke uređujete I godinu dana nakon ideje. Stalno ih ponavljate, u sebi recitirate, mijenjate, Ma to je jedna lijepa igra, kao rješavanje križaljke. Kao što netko veze goblene, slika slike, pravi duborez, tako se ja igram pjesmom.
-
Mislite li da ćete dobiti pozitivnu povratnu informaciju od čitatelja?
Kao što sam rekao u predgovoru zbirke:
„Ovo je moja prva zbirka poezije.
U obliku knjige, a još knjiga nije.
Da je knjiga, to ne mogu reći ja.
To neka sudi onaj ko je pročita.
Jer ja sam samo imao iluziju.
I umislio da pišem poeziju.
Iluzije daju svemu draž i ljepotu.
Zbog njih se zanosimo u životu.
I svaka glupost dobije smisao.
Pa sam, eto, i ja pjesme pisao.
Slagao sam misli, rimu i ritam.
A je li dobro, ja sebe još pitam.“
Moram reći da se mome društvu dopadaju moje pjesme, čak traže ponekad, kad se okupimo, da ih recitiram. Objavljivao sam na hrvatskom portalu Očaravanje I od pjesnika iz Hrvatske I cijele bivše Jugoslavije dobivao pozitivne kritike.
Na tom se portalu www.ocaravanje .com mogu pročitati neke moje pjesme.
Za kraj ću ispričati jednu anegdotu o mojim pjesmama. Moje selo na otoku Pelješcu ima stotinjak stanovnika i četiri pjesnika. Čuli su da pišem i odmah su organizirali druženje na jednoj terasi gdje smo uz Pelješki Plavac govorili stihove. E, tu sam dobio najbolju kritiku koju čovjek može poželjeti.
Jedan rođak me zagrlio i rekao:“Naše pjesme su ljepše.“
E, kad rodbina prihvati vaše pjesme kao svoje, to je veliki kompliment za koji vrijedi pisati.
-
Ovo je vaša prva knjiga. Možemo li uskoro očekivati i drugu?
10 komentara za "Dux radio: „ Marin Čaveliš o svom radu i poeziji“"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.