Dvije krajnosti nadahnuća

Koliko ste puta zastali pred nekim dućanom zapanjeni ljepotom nekog predmeta? Mogli ste kupiti taj predmet, vi i  tisuće vaših sugrađana.
Svjesni ste toga da je predmet lijep, oku ugodan, ali da on nije umjetnina. Djelo je vještog zanatlije koji je imao neku ideju, nadahnuće, zamisao, ali koji je u trenutku nastanka djela mislio na neke druge stvari; kako će tržište reagirati na njegov proizvod, hoće li zadovoljiti ukus publike, kakve će biti mogućnosti prodaje. On će svoj proizvod u nepromijenjenom obliku plasirati na tržište sve dok ga to tržište bude tražilo.
Za razliku od zanatskog, umjetničko djelo nastaje  u trenutku snažne inspiracije, u trenutku razgolićavanja duše i ono je jedno jedino, neponovljivo. Zanemarit ću ostale osobine umjetničkog djela i zadržati se na inspiraciji.
Iz povijesti književnosti možemo saznati način  kojim su razni pjesnici stvarali.
Pročitat ćemo da je Kranjčević teško dovršavao svoje pjesme. Jednom rođenu, pjesmu je stalno prekrajao, dopisivao, brisao. Odnio bi pjesmu izdavaču, a onda drugoga dana trčao zaustaviti tiskanje jer je želio još nešto promijeniti.
O nadahnuću Vladimira Vidrića kruži legenda da on svoje pjesme nije niti zapisivao. Recitirao ih je svojim prijateljima u nekoj gostionici onako kako mu je nadahnuće diktiralo, a oni, njegovi prijatelji, su te pjesme navodno, zapisivali i kasnije objavili.
Čitajući  pjesme s raznih portala možemo zaključiti da postoje autori koji rijetko objavljuju. To su oni koji iznad svega poštuju pjesničku riječ. Sami su sebi najveći kritičari. Misle da pjesmu ne smiju pustiti u svijet dok ju nisu dotjerali do savršenstva, dok nije ojačala. Njeguju je kao dijete koje još nije prohodalo. Stalno su u traganju za novim mogućnostima jezika.
Postoji i druga krajnost. To su autori koji dnevno napišu nekoliko pjesama. I objave ih istoga dana zahvaljujući današnjim tehničkim mogućnostima. Dozvoljavam da čovjekom može, kao u groznici ovladati inspiracija kada stvara kao u deliriju, ali onda se dogodi da ga neko vrijeme nema, da nadahnuće nestane. Duša pjesnikova se odmara.
Zabrinjavaju oni autori koji objavljuju godinama, svakoga dana na desetke pjesama kao da ih proizvode na tvorničkoj traci i to pjesama različite tematike. Iza sebe imaju nekoliko tisuća objavljenih pjesama, ali, prolutajte malo raznim portalima, pročitajte  te pjesme. Podsjetit će vas na onog zanatliju i onaj proizvod s početka ovog članka. I to na zanatliju čije proizvode ne biste rado kupili.

 

Marija Juračić, prof.

32 komentara za "Dvije krajnosti nadahnuća"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.