Pod razigranim bojama vrišti hladnoća,
umiljati osmijeh cijedi se niz lice,
u pogledu buktinja pohlepe gori,
a sve što takne u pepeo pretvori.
Laži i varke njene su klice,
na plodno ih tlo k’o korov sije
da u njega padnu nevine duše,
da se u njemu zapliću i guše.
Pod krinkom se svojom podrugljivo smije,
a slabosti svoje krije ljepotom.
Dok prilika njena po samom dnu gmiže
jezikom zmije ona rane svoje liže.
katarinab
9 komentara za "Dvoličnost"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.