Moje srce briše čežnju s posoljenog dlana

I tada u čekaonici neposluha uvrijeđena tjeskoba luta

Smrt je odveć laka, grabi, trguje, caruje

Pruža ruke prema ulici praštanja

Vojnici smo slijepi na promenadi Sjećanja

Mrznem draga bez tebe

Oluja mladosti

dograbila je poeziju života

Željeli smo noći ispunjene smijehom,

a tamo negdje je pijesak crn u očima radosti

Oči mi se sklapaju, mislim, o planini Plave boje

Jezeru punom riba

U kutu Svemira moga ti si

Ono najbolje, postojano, caruje sloboda

Teške ruke sklupčane

na klupi jezgrovito potrebe slažu

Tako želim da si pored mene

Zadnji peron postojanja.

Suza teče posoljena, tlo vlažno

Blato pod nogama

Kako da se krećem

kada je ovo posljednje putovanje

moram sam sagraditi Hram Nepostojanju