Bio jednom jedan veliki čovjek. I bilo jednom puno malih ljudi. Velik čovjek je bio. Dok je bio. Kad više nije bio, mali su ljudi htjeli postati veliki čovjek. Bilo ih je sve više i više, ali nisu mogli postati veliki čovjek. Bili su samo puno malih ljudi. Onda su mali ljudi odlučili da nije postojao veliki čovjek kako bi svi mogli biti zadovoljni jer su svi mali ljudi. Kad su zaboravili velikog čovjeka i ostali samo mali ljudi, počeli su tražiti među sobom još manje ljude kako bi njima oni postali veliki čovjek. Nisu ih našli, svi su bili samo mali ljudi. I postalo je dosadno. Nisu imali koga slaviti, nisu imali koga kuditi. Onda su se, nakon dubokog promišljanja, dogovorili i uzeli jednoga maloga čovjeka i od njega malo po malo pravili velikog čovjeka. To je malim ljudima bilo zabavno.
Postao tako opet jedan velik čovjek. I bilo jednom puno malih ljudi. Velik čovjek je bio. Dok je bio. Kad više nije bio, mali su ljudi htjeli postati veliki čovjek. Bilo ih je sve više i više, ali nisu mogli postati veliki čovjek. Bili su samo puno malih ljudi. Onda su mali ljudi odlučili da nije postojao veliki čovjek kako bi svi mogli biti zadovoljni jer su svi mali ljudi. Kad su zaboravili velikog čovjeka i ostali samo mali ljudi, počeli su tražiti među sobom još manje ljude kako bi oni postali veliki čovjek. Nisu ih našli, svi su bili samo mali ljudi. I postalo je dosadno. Nisu imali koga slaviti, nisu imali koga kuditi. Onda su se, nakon dubokog promišljanja dogovorili i uzeli jednoga maloga čovjeka i od njega malo po malo pravili velikog čovjeka. To je već malim ljudima bilo zabavno…
Postao tako opet jedan velik čovjek… i tako je bilo jučer i tako će bit sutra.
Nema komentara za "Emil Strniša ” Bio jednom jedan veliki čovjek”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.