Emil Strniša “U autobusu”

U  krcatom. starom  autobusu

među ugaženima, stisnutima,

zgužvanima i blijedima,

u mirisu radničkog znoja

i  jeftinog ženskog parfema

Nervoza, a gluha tišina.

                 .

Lutaju misli okrnjene.

Promišljene  i nepromišljene,

pa  izgubljene i prazne

odlutale od stvarnosti,

od nespokoja i čekanja.

                    –

Prolaze minute kao sati,

a onda ergela blindiranih

rotirajući doletje i proletje,

zvukom sirene prkoseći

zgužvanima i blijedima.

            .

Nečiju sočnu psovku

Uguši  paljenje motora.

I opet muk, misli bezvoljne

Izgubljene u novom vremenu

Kao i ljudi u autobusu.

Nema komentara za "Emil Strniša “U autobusu”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.