Klečeći na koljenima
prepješačila sam mislima
sva naša jutra sumorna,
dok je kiša ispirala
sve naše slike proljeća ,
i sivu boju današnjice nudila.
Tvojim ulicama srca
tupo su odzvanjali
odjeci mojih koraka
ljubavnih riječi i nadanja
ali, budili te nisu,
u svom svijetu snova
grlio si neka druga jutra,
korake lake srcu sve bliže
neki drugi poljupci su ostavljali
ja sam feler postajala,
nova suvišna rupa
na reveru starog kaputa
ta što krpati se neda,
feler što vječno ostaje u duši,
krhotina sante leda
što hladnoćom najavljuje sutra,
podsjećanje na neka sunčana jutra.
Štefica Vanjek-Štefi
10 komentara za "Feler"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.