Svako malo pa nas naši uvaženi mediji uvjeravaju kako smo pretila nacija. Te najdeblji smo u Europi, te na vrhu smo ljestvice debeljuca u svijetu, plaše nas raznim bolestima, proglašavaju nas ugrozom za planet Zemlju jer je naša biomasa prevelika pa bi Zemlja mogla potonuti negdje u Svemiru, a meni se čini da znam kuda sve to vodi. Žele nam nabiti porez na suvišne kilograme. Kao da ih nismo vlastitim zubima zaradili.
Moj zet se već po nekoj inerciji ne slaže sa mnom. Kaže da po običaju pretjerujem. „Država se brine o zdravlju svojih građana i normalno je da nas upozorava da pazimo na svoju težinu“, govori mi.
„ Joj, jadni moj naivko. Zar si slijep kraj zdravih očiju? Hajde, reci mi gdje su ti debeli ljudi? Idemo na ulicu pa ćemo napraviti vlastitu statistiku. Kladim se da od sto ljudi devedeset sedam njih neće biti debelo, a kamoli pretilo.“
Zet se poziva na jednu emisiju prikazanu nedavno na našoj dragoj dalekovidnici. Prikazali su Opatiju i priličan broj debelih kako se gegaju šetnicom. Ma tko su ti ljudi? Istina, grad je Opatija, ali ti ljudi nisu Opatijci. Onda primjećujem da se čak ne radi ni o turistima. Nespretna montaža prikazala je grupu ljudi na nekoj zapadnoeuropskoj ulici, a sljedeća ih je scena već preselila na našu obalu. Ukazujem zetu na tu činjenicu, ali on kao slijep- vjeruje medijima. Ne onome što je vidio, nego onome što su mu sugerirali da vidi.
Opet spominjem porez na pretilost. Pita me zet kako zamišljam konkretnu provedbu tog poreza.
Jednostavno. Po kilogramu viška. Osnovat će se agencija za provjeru težine. Tu će se uhljebiti veliki broj činovnika i automatski će se smanjiti nezaposlenost. Ako imaš višak kilograma, znači da jedeš više nego što ti treba. Ako jedeš više, znači da imaš viška novaca kojega ti za tvoje dobro treba oduzeti. Ako ti ne misliš na svoje zdravlje, tu je država koja će se brinuti za tebe. Sve je logično.
Zet me gleda nekako sumnjičavo, ali ne nastavlja diskusiju jer se žuri na sistematski pregled.
Nakon dva sata vraća se blijed i vidno uzbuđen. Uplaših se:“ Da nije nešto loše? Da nisi bolestan?“ „Jesam!“ odgovara uzbuđeno i pruža mi liječnički nalaz na kojem lijepo crno na bijelom piše – pretio. Ne punašan, ne debeo, nego pretio. Tako je moj zet sa svojih 180 cm visine i 77 kg težine postao opasna biomasa za naš planet. „E moj zete, ako se želiš izvući od poreza, ostaje ti samo gladovanje.“
Humoreska M Juračić
10 komentara za "Gdje su debeli"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.