Tko si ti čovječe
Jedna sitna umjetnička duša
Utvara što glas srca sluša
Prigušen plamen nadgrobne svijeće.
.
Ja samo sam bilo izgubljenog planeta
Kaplja krvi njegove sporedne vene
Slatki stih na srcu jedne drage žene
Parazit ovoga modernoga doba.
Vremenski krik davno paloga boga
Izgubljen u njedrima zemlje majke
U stihu živim neispričane bajke
Nedosanjan san života svoga.
Ja sam bezimeni pjesnik
U pustom gradu snova što se ruše
Ne želim na kraju sjedinjenje tijela i duše
U stihu ću ostati ispisan krik.
Posvećeno Mariji i Mihaeli
12 komentara za "Glas u vremenu"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.