Zamolio me prijatelj, koji s glasovima č/ć nikada nije bio na ti, da napišem nešto o njima. Čakavcima nije nikakav problem razlikovati glasove č, ć. Upijaju ih sluhom od rođenja i oni postaju dio melodije njihovog osobnog izražavanja. Sa štokavcima i kajkavcima stvar stoji drugačije. Kajkavci tog glasa nemaju pa njihov dijalekt poznaje samo glas č. Štokavci, koji govore najbliže standardnom književnom jeziku, jer je štokavsko narječje izabrano kao njegova osnova, imaju također problema u pisanju tog glasa.

Neka čitatelj ovog teksta ne bude ironičan i neka ne kaže; što ne uključe automatski pravopis, jer čak i tada može doći do pogrešnog pisanja tih glasova. Naime, automatski pravopis, ma koliko pametan bio, ne shvaća smisao rečenice. On će mirne duše prihvatiti rečenicu; Spavaćica je spavala u spavačici boje zrele trešnje. Boli ga briga što će čitatelj istog trenutka vizualizirati ženu koja je progutala spavaćicu pa je uslijed tog nerazumnog čina dobila neku čudnu, neobičnu boju.

spavačica- žena koja spava

spavaćica- odjevni predmet

Neće taj reagirati ni na rečenicu;  Vračanje je trajalo dugo, ali morala je to učiniti. Njega ne zanima je li ona nekakva  vračara prisiljena na vračanje. On ne zna da je autor teksta mislio, primjerice, na knjigu koju je ona  morala vratiti.

vračati –  bacati uroke

vraćati-  vratiti nešto nekome

Mogli biste reći: „ Ako niste našli više primjera u kojima se glasovi č,ć ponašaju kao fonemi, u kojima je vidljiva njihova distinktivna uloga, zašto jednostavno ne zanemarimo  postojanje glasa ć? Istog trenutka porasla bi pismenost nacije.“

Odgovaram protupitanjem.

Zašto po istoj logici ne ukinemo glas f ili v pa pogodujemo onima koji  govore; ofca, Vranjo, Vrancuska…

Zašto Nijemcu ne pada na pamet da se odrekne glasa ä? Što mu treba da zine kao som na suhom, razjapi usta kao da će izgovoriti glas a, da bi zatim izgovorio jedan jako otvoreni  glas e? Treba mu zato što je jezik  gibljiv, posjeduje mnogo više glasova nego fonema i zato što Nijemac poštuje gibljivost svog jezika.

Glas ć je dio jezika, dio njegove melodije, tu je i često se mora boriti za svoj opstanak. Ne možemo ga jednostavno odrezati kao da ga nikada nije niti bilo.

Zato, prijatelju moj dragi, pravopis u ruke! No, kako te ne bih iznevjerila, jer tražio si savjet, navest ću ti nekoliko pravila koja možeš lako zapamtiti.

Naučiš li palatalizaciju i jotaciju, napravio si mnogo.  Sjećaš se da je palatalizacija glasovna promjena u kojoj se glasovi  k, g, h ispred glasa e ili glasa i mijenjaju u č, ž š. U tom slučaju č će uvijek biti „tvrdo“ kako to djeca kažu.

junak- junače

vuk- vuče

ruka- ručica

znak – značiti – označen

vikati – vičem

Često se i  glas c mijenja u č ispred navedenih samoglasnika

ptica- ptičica

maca- mačkica

lovac- lovčev

srce – srčan

Jotacija je također glasovna promjena, koja ti može pomoći po pravilu:

c + j = č ( naricati- naričem)

k + j = č (jak – jači)

t + j = ć (platiti– plaćenik)

Suglasnik ć  piše se u oblicima koji nastaju od osnovnog suglasnika t.

smrt –  smrću

brat – braća

shvatiti- shvaćanje

kititi – kićen

Kada ovo znamo, možemo, onako usput, naučiti sufikse s glasom ć jer njih je manje od onih koji sadrže glas č. Sjetimo se da mnoga hrvatska prezimena završavaju na ić pa tu spoznaju pretvorimo u znanje. Dakle:

papirić

leptirić

zvončić

konopčić

Eto, prijatelju moj, nadam se da će se nakon ovog članka glasovi č/ć rjeđe tući na stranicama tvojih rukopisa.

Marija Juračić