Par kovanica na kamenom pragu

Sijaju u prašini poput izgubljenog zlata

Ispred zatvorenih starih crkvenih vrata

Milostinja bogu ili pobjeći vragu?

Na poljanama zaboravljenog raja

Iznad kojega preleti pokoja vrana

Čeka na zadnjoj postaji sudnjeg dana

Par razasutih novčića lažnoga sjaja.

Nisu od srebra niti od zlata

Tko uspije trideset Judinih skupit

I novcem želi svoje grijehe otkupit

Namakao je omču oko vrata.

Putuješ u vagonu prve klase

Dok siromah hoda prugom bosonog

Ti ponekad se sjetiš da postoji Bog

Takva su pravila „zna se“!

Par kovanica na kamenom pragu

Dio od onih što izgradiše groblje

I siromahe pretvoriše u roblje

Ne mogu obući dušu nagu.