Ti,gospodine živote
naučio si me mnogočemu,
naučio si me prelaziti viseće mostove
kad neodlučnost opasno klatila se.
Preko brvi nedaća naučio si me hodati
pazeći da me brzaci težine ne odnesu.

Naučio si me osvajati vrhove
i kada snaga iz tijela presahla je,
ponornicom biti i pravi tok slijediti
svesrdno si mi pokazivao
i oči mi nisi ljepotom mazao.

Na razmeđi nepreglednih puteva
misli,želja i neispunjenih nadanja
uz tvoju pomoć pravilno sam birala.

Hvala ti gospodine živote
što još luči meni strpljivo nosiš
osvjetljavajući mi vidljive pute
da ne tapkam u tmini,
još u moj svijet šalješ zvijezde
one najsjajnije što ispunjavaju snove.

Štefica Vanjek-Štefi