Vraćam se u grad svoje mladosti
grad u kome se vagala svaka izgovorena riječ
grad u kome se ljubav izjavljivala oprezno
kao da se gazi po razbijenom staklu
grad u kome u poznu jesen
još dozrijeva jabuka u bašti
iza male kuće okrečene u bijelo
ispod koje sam skrivao svoje tajne
grad u kome se nalazi i bol i slutnja
dječaci opsjednuti muzikom
i djevojčice koje razgovaraju sa oblacima
grad u kome sam ostavio
mnogo nenapisanih stihova
jer sam shvatio koliko su bespomoćni
grad u kome sam noću lutao ulicama
tražeći utočište za svoju čežnju
grad u kome se zaustavilo vrijeme
i liječi rane onih koji mole za oproštaj
grad u koji zimu donose plavi ždralovi
dok mjesečeva svjetlost
prenosi poljubce od jednih usta do drugih
grad koji i daje i uzima
ne birajući emocije
grad koji svoju ljubav , kao svilen gajtan,
obavija oko našeg vrata
grad u kome, ponovo, oživi sjećanje
na djetinstvo koje miriše na kolače
grad u kome kiša ne umije da plače
ona pada samo da bi saprala
prašinu sa komadića istine
okačenih u našim srcima
grad u kome sumrak ima sladak ukus
i miriše na ljubičice
grad kome dugujem ovu pjesmu
Grad u kome kiša ne umije da plače
7 komentara za "Grad u kome kiša ne umije da plače"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
18/11/2022 at 1:48 pm Permalink
Vrlo lijepi stihovi, sumiko. Pozdrav!
18/11/2022 at 4:12 pm Permalink
Vrlo su lijepi stihovi i nisu bespomoćni. 🙂
18/11/2022 at 6:36 pm Permalink
Da , zaista krasni stihovi !! I ja sam jucer , ne citajuci Napisala – Isar place !?
18/11/2022 at 7:45 pm Permalink
Potpisujem Anjin i Marijin komentar. Sviđa mi se pjesma.
19/11/2022 at 12:22 pm Permalink
Jako lijepo opisan grad u kojem ožive sva sjećanja. L.P.
20/11/2022 at 6:24 pm Permalink
Lijepo te opet vidjeti i ni jedna tvoja pjesma nije bila bespomoćna. Svaka kazuje tvoje osjećaje. Lijepo, pozdrav
21/11/2022 at 12:31 am Permalink
Lepi stihovi. Pozdrav.