Ležeći, promatram bijele, pernate oblačke u igri sa suncem.
goruće ljeto
igra oblačka cijelom
pješčanom plažom
Narančasto polako, klizeći, prekriva jedan oblak. Gledam, nestalo je sunca! Na trenutak, darovani hlad.
nestalo Sunce!
plavetnilo pokrila
-jedra oblaka
Odjednom, svjetleći prsti opet duž cijele plaže. Sklapam oči. Potajice, škiljeći, gledam novi oblačak koji hrabro plovi sa istom željom svog prijašnjeg prijatelja, pokriti taj ushit svjetlosti. Gledam, vidljiv još samo pramen svjetla…Kao da čujem kroz plavet, mali oblačak govori suncu: „Sada ti žmiriš“…
igra skrivača
oblačak prisilio
Sunce da žmiri
29/07/2022 at 7:26 am Permalink
Lijep prikaz!
29/07/2022 at 7:28 am Permalink
Krasna dokolica!
29/07/2022 at 2:21 pm Permalink
Hvala Mihaela, hvala Marija na komentaru. To je prvi haibun koji sam napisala još davnih 90tih…
29/07/2022 at 7:13 pm Permalink
Ti oblaci doista znaju privući pažnju i zaokupiti nas svojom ljepotom. Sviđa mi se haibun , Koko. Pozdrav 🙂