Hauard    F .   Lavkraft ” Providence” – izbor iz Diskursa

 PROVIDENCE

Where bay and river tranquil blend,
And leafy hillsides rise,
The spires of Providence ascend
Against the ancient skies.

Here centuried domes of shining gold
Salute the morning’s glare,
While slanting gables, odd and old,
Are scatter’d here and there.

And in the narrow winding ways
That climb o’er slope and crest,
The magic of forgotten days
May still be found to rest.

A fanlight’s gleam, a knocker’s blow,
A glimpse of Georgian brick —
The sights and sounds of long ago
Where fancies cluster thick.

A flight of steps with iron rail,
A belfry looming tall,
A slender steeple, carv’d and pale,
A moss-grown garden wall.

A hidden churchyard’s crumbling proofs
Of man’s mortality,
A rotting wharf where gambrel roofs
Keep watch above the sea.

Square and parade, whose walls have tower’d
Full fifteen decades long
By cobbled ways ‘mid trees embower’d,
And slighted by the throng.

Stone bridges spanning languid streams,
Houses perch’d on the hill,
And courts where mysteries and dreams
The brooding spirit fill.

Steep alley steps by vines conceal’d,
Where small-pan’d windows glow
At twilight on a bit of field
That chance has left below.

My Providence! What airy hosts
Turn still thy gilded vanes;
What winds of elf that with grey ghosts
People thine ancient lanes!

The chimes of evening as of old
Above thy valleys sound,

While thy stern fathers ‘neath the mould
Make blest thy sacred ground.

Thou dream’st beside the waters there,
Unchang’d by cruel years;
A spirit from an age more fair
That shines behind our tears.

Thy twinkling lights each night I see,
Tho’ time and space divide;
For thou art of the soul of me,
And always at my side!

 

 

PROVIDENS

 

Tamo gde zaliv i reka se obgrle,

a lisnati obronci čine uspravnim,

uzdižu se Providensa kule –

nasuprot nebesima drevnim.

Tu vekovne kupole od zlata žeženog

pozdravljaju jutarnji zrak postojani,

dok kosi zabati, iz doba drevnog,

posvud su razbacani.

A tamo gde uski, krivudavi puteljci

dosegnu do padina i grebena,

još bi se mogli naći ostaci

čarolije iščezlih vremena.

Svetlarnika odsjaj, zvekira udar o dveri,

vidi se džordžijska opeka,

prizori i zvuci tako drevni –

gde gnezdi se mašta duboka.

Uzlet stepenika sa gvozdenom ogradom,

prizor sa visokim zvonikom,

vitki toranj ukrašen rezbarijom,

zidovi vrta nastanjeni mahovinom.

Dokazi o zanemarenom dvorištu pri crkvi

podsećaju na smrtnost ljudsku,

dok trulog pristaništa gambrelski krovovi

osmatraju pučinu morsku.

Trg i tornjevi čiji bedemi,

od visokih stabala skriveni,

nakon petnaest decenija ostaju nemi –

rasulom ovim obezličeni.

Kameni mostovi premoste vodene tokove,

kuće se na bregove obruše,

a dvorišta su za misterije i snove –

da opsedaju zanesene duše.

Ograda od puzavice strmoga sokaka,

a omanja prozorska stakla

osvetle polje pre dolaska sumraka,

onaj prostor sve do ispod tla.

Providensu moj! Kakve domaćine

imaju zlatna krila tvojih vetrokaza,

kakvi vetrovi za elfe i duhove čudne,

prikaze sa tvojih mitskih staza.

Večernjih zvona odjeci sveprisutni

rasprostiru zvuk po dolu,

a tvoji tvorci ispod plesni

daju blagoslov ovom svetom tlu.

Snovi se ogledaju u ovoj vodi,

postojani u godinama okrutnim.

Duh pravednijih vremena bdi

iza naših suza sjajem prkosnim.

Svetlo tvoje svaku je noć na mojoj zeni,

premda nas dele prostranstvo i dani –

umetnost sušta ti si meni,

i zauvek na mojoj strani!

S engleskog preveo Milan Drašković

 

Hauard Filips Lavkraft (1890 -1937.) je američki pisac kratkih priča, novela i romana, horora i fantastike. Rođen je u Providensu gdje je proveo najveći dio života. Svoje radove objavljivao je isključivo u žanrovskim časopisima. Šira publika i kritika saznali su  za njega tek nakon njegove smrti.

Lavkraftova poezija vrijedna je izučavanja  zbog boljeg shvaćanja  mračnih svjetova iz piščeve mašte. Ostavio je nekoliko stotina pjesama, a najpoznatiji je ciklus od 36 soneta ,,Gljive sa Jugota (Fungi from Yuggoth, 1929-1930).