U noći punoj mjesečine
mlada Luna prošetala šumom
posrebrila brezi kose fine
mala kola kloparaju drumom.
Hej, zingaro, la Luna e rossa
krade noći tvoja violina
draga ti je zaplesala bosa
u haljini od crnog muslina.
Ej, gitano, kako ljubit znadeš
ukrao si srce plavoj ženi
zvukom tvoje violine kradeš
njenu ljubav , poljupce u sjeni.
Neka plače tvoja violina
neka boli, neka duša rida
teška tuga postaje milina
kad se voli bez okova i stida.
Nesta Luna, nesta mjesečine
utihnuli violine zvuci
krasan privid prhnu u visine
ničeg nema u pruženoj ruci.
.
Marija Juračić
13 komentara za "Hej zingaro, la luna e rossa"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.