Lijeno hodam pustom plažom
moje noge bose ostavljaju tragove
duboko utisnute u pijesku,
sjećanje ocrtava tragove još dublje
one sjetne u duši skrivene.
Lahor mi mrsi kosu nježno
kao tvoji prsti nekad lagano,
stresem glavom da ga otjeram
sada ga više ne trebam.
Ispružim se na pijesku sneno
val za valom ljubi mi od sunca vrelo tijelo
kao ti nekad od želje uzavrelo.
Usne pitaju gdje si sad
cjelove bi ti darivale
u ovoj noći srebrne mjesečine
tek toliko da dotaknu tvoje
meko  kao da dotiče ih paperje.
Ruke nemirom ispunjene
pitaju čije ruke tvoje ruke drže
da li dodirima drugo tijelo prže.
Uzdahe sam poklonila školjki
tu u znanoj uvali sna
neka ona šumi tvoje ime
u noći punog mjeseca i ljetne vrućine.

Vrijeme od čekanja  biser neka postane
što nečiji vrat će sjajem krasiti
i na ljubav stalno podsjećati.
Isprati će plime tragove u pijesku
godine će isprati tragove na duši
samo će školjka šumiti tvoje ime
uhu neznanom kad je slučajno digne
misliti će ono da šapuću sirene.