Hotel Angleter, soba broj pet
na bijelom zidu zlosutne sjene
pjesnik jedan pozdravlja svijet
teška vremena, cere se hijene.

*

Dobro je znao što ga čeka
slutio  da je osuđen mrijet
do ušća stigla života rijeka
crnom se tintom oboji svijet.

*

Vjerujem da je izustio psovku
vjerujem, nije pokazao strah
od krvnika drsko uzevši olovku
na papir je stavio života prah.

*

Ja danas čitam, tužim nad stihom
al koga briga  što  bilo je tada
ljepota sniva u svijetu tihom
krvnik je htio da pjesnik strada.

*

Zdravstvuj tovariš, dižem čašu
za tvoje verse, s tugom u duši
za sve poete, tu sortu našu
što dišu  pjesmom dok sve se ruši.