Šetnjom, tik uz nasip, pored naše Save, pješice ispod mosta, pa ravno stazom put trave, čeka te prizor pamtljiv – sa desne strane, ne vidiš mu kraja, seže pogled put – Hrelić raja!

Krećeš sa svim ostalim svijetom vidjeti razna čuda – i vidiš stvarno svega – od igle i konca do velikog lonca, od guma, bicikla, starih kola – do pečenog vola, od olovke, knjiga, suvenira iz vremena raznih, vjenčanih slika, satova bez brojčanika, časopisa, krpa, cipela, čavala, cvijeća – čak i plastičnog drveća!!

Baš ispod jedne takve pvc zelene palme, sjedi Cigo i viče: “Navali, sve po kunu ili dvije, uzmi što ti se prohtije! Ajd’, curo navali, ti baciš, ja skupim, donesem, hodam – pa ti to isto – opet prodam!”

Osmijeh, nekako svima na licu. Baš gledam: između dva novinska lista, nosi se Titova bista.  Žena do mene kupuje indijske simbole sreće, druga pak indigo plave kose, drži peglu. “Da li radi? – pita. “Naravno”, sa smješkom, brko veli. “Moja joj se žena više ne veseli!” Gleda ona i čizmice smeđe. Proba jednu, -nema veze što su malo veće, naglas kaže.”Koliko sve ovo?”  – vadi novčanik, dok pita.  “30 kuna” – odgovara brko, spremajući sitan novac.

“Da li ste za kavu milostiva? Ja sam udovac..”  -pitanje upućuje već drugoj ženi, dok gladi po kosi, djevojčicu koju nosi.

Na kraju svakog reda, šator sa hranom i pićem stoji. Uštipci razni, ćevapi, kobase, kotlovina. Od mirisa, obuzima te želučana milina! Istina, ne gledaj previše iza čoška! Zažmiri…. Što bi tek bilo da Odred za čistoću tu zaviri! Neki viču, neki dobacuju, neki psuju, neki samo mirno sjede, neki nadglasati žele, radio-cajku što se dere…

Čovjeka tužnog- tu nije! Nekako, svak’ se rado smije! Sve u svemu, osjećaš tu vibru, svi nešto viču, pa i ti kličeš – dobrodošao svijete, dobrodošao kiču!

Sve to veselje, probudilo želje. Kupih crveni vrč sa bijelim. Na njemu, šestinski kišobran, nečijom rukom oslikan, ma.. predivan! Knjige dvije – poezija, meni najmilije, svaka po kunu! Qkvir za sliku, baš jednu što imam, zelene perle i pletene rukavice neke… nije baš da trebaju, no..tako su meke! Uglavnom, nosim i ja pune vreće, neki će reći – smeće! Ja sa osmijehom velim – briga me, to je da se razveselim!

p.s. Za one koji ne znaju, Hrelić je najveći zagrebački sajam (buvljak)