(Foto: scubadiving.hr)

Dalekim morima brodovi plove
Sunčeva harfa i poj Sirena ih zove
miljama izjeda ih vlaga i sol,
a na suhom vezu suze svoju bol.

Tužni i zaboravljeni u samoći
rastaču se i hrđaju u nemoći
samo krik galeba ih prene
dok sjećanja naviru kao sjene.

Ne gledaju horizontom titraje
niti blage večernje smiraje
nema za njih više plovidbe
ni visokog vala njihove sudbe.

Režu ih kao stare olupine;
tko zna koje će postat slitine
možda će ih ugraditi u nebodere
i bit će prikovani kao bandere.

Neki umiru zalutali na pučini
propinjući pramac k visini
kao da bi htjeli hitro poletjeti
i moru dati svoj život razapeti.

Za tren u dubine nestanu
grobište podmorja postanu
jedino u smrti žive na pijedestalu
dok njihove kosti zrcale u arealu.