Što ste ratom zemlju izorali ?

Što ste staru majku rasplakali?

Ne pjeva ni grlica na grani

I njoj srce isti dušman rani!

Evo, prođe trideset godina

Od kad majka ne zagrli sina

Isprati ga ona u suzama

Znala nije da će ostat sama!

Znala nije da će sama spati

U molitvi sina dozivati

A tijelo mu nikad vidjet neće

Nema groba, gdje da nosi svijeće?

Zalud moli boga sa visina

Da joj vrate bar kosti od sina

Ali dušman za Boga ne haje

Milosrđe zlotvor ne poznaje!

Samo tuga i križevi bijeli

Staroj majci, sad su život cijeli.

U očima više suza nema

Svome sinu krevet uvijek sprema.

Ljubi jastuk, ljubi sliku milu

Zamišlja ga malenog u krilu

I srce joj tad zakuca jače

Suza nema, ali duša plaće.

Oplakala je sve godine ove

Sanjajući sina da je zove

U snu ne bi osjetila muku

Držala bi sina svog za ruku.

A kad zora svanula bi bijela

I grlica na prozor joj sjela

Majka bi joj mrvu kruha dala

Sa grlicom bijelom zaplakala.

SUZANA MARIĆ,  05. 08. 2020.