Iako sam malo volio, volio sam jako
Ponekad slažem ljubavne cigle
Na svježe obojane ploče
Uronjene u mahovinu starih šuma.
Putujem prema gradu uspomena.
Spomeneš li me rijeko, ikada?
Pored tebe sam zapostavio mladost,
Izgubio razum, utonuo u korak do beznađa.
Budile su me pijane mladice, drage
Uspostavivši nožni kontakt
Ostali smo na tome
Iako sam malo volio, volio sam jako
Posjet tišini u studenome dvije tisuće i neke
Crveno svjetlo, plastika, vosak.
Fitilj prošlosti gori pred vratima
Utvara, križeva i onih
Što su mudriji vjernici od mene.
Priređivao sam predstave samo za sebe
Čitao jauke ispisane
Na koricama knjige iz anatomije.
Ljudi su me vjerojatno voljeli?
Nikada se nisam služio
Šakama kao sredstvom upoznavanja.
Prije bih prigrlio onu najzgodniju,
Samo joj kruto podvalio svoj dugi jezik.
Ratova nisam imao.
Ali bitka je jedna sigurno izgubljena.
I prije nego sam krenuo u okršaj
Stopalima jada i bijede ulice, znao sam.
Ušao sam u objekt mira
Izašao kao subjekt sukoba interesa.
Savjest mi je čista
Glava, napisat ću bistra.
”Ja još uvijek sanjam budućnost
U kojoj smo se ponovo upoznali,
Otišli radosna srca
Daleko od zelene trave i ishitrenih upita”
12 komentara za "Iako sam malo volio, volio sam jako"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.