Umrla je pjesma. Sinoć. U meni.
Bez riječi. U neko gluho doba.
Ne vidjevši kako se dan zarumeni
Izdahnu u grudima k’o ‘sred groba.
Umrla je pjesma. U ponoć samu.
Sat je u molitvu sklopio ruke.
I ja sam u srcu, u svetom hramu
Molio da stigne do mirne luke.
Je li posrijedi izgubljen motiv
Il’ iz nehaja promašena tema ?
Znala je kako je sve moje protiv
Da od mene ode i da je nema.
No, jutros je čujem, k’o da još živi
Pa riječi utjehe u krug vrti
„Pjesniče dragi, ti sebe ne krivi
Na svijetu ima i gorih smrti.“
8 komentara za "Ima i gorih smrti"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.