Imam noćas pjesmu za tebe
ne sretnu,poletnu,ljubavnu
već sjetnu,tužnu , besanu.
Ne znam ni da li ćeš je htjeti
ali ni ljubav nismo htjeli ,ni smjeli.
i zato ti je noćas poklanjam.
I kad me više sa pjesmama ne bude
ostati će ova pjesma za tebe,
tajna ,među mnogim pjesmama skrivena,
u njoj čitataj i  između redova
koliko dugo si moje snove krao,
i da sad mi kradeš i san i javu
i zato ti pjesmu pišem da okove skinem.

Imam u pjesmi mnogo stihova za tebe
ne diraj ih molim te, da ne zaljuljaš uspomene,
pusti ih neka učmale spavaju
kao naše mladenačke čežnje
što su davno u nama zamrle,
a sada bi htjele da se probude.

Imam pjesmu vjeruj za tebe
u kojoj još bistvuju snažno
naši nježni ukradeni susreti
u sjenovitom kutu našeg bistroa,
i naši dodiri pod stolom skriveni
što kožu su ognjem pržili
a tijela mladenačkom žudnjom treperila.

Imam pjesmu za tebe
u njoj su se skutrili , smjestili
svi naši pogledi nemirni,zavodljivi
radi kojih se magla oko nas zgusnula
i riječi iz grla da izađe zapriječila.
Pjesmom tom i tvoj se miris širi
što vjetar južni ga nosi
i šeta i zapliče se u tvojoj kosi.

Imam pjesmu za tebe,ali oprosti
što ostao si pospremljen u mojoj samoći,
a kada pjesmu pronađeš u mnoštvu
mjesto mene prigrli je sretno,
šaputati će ti njene sjene
da nekad i ti volio si mene.