Vječiti čuvar mojih iskrica vedrine
tvoje su ruke široke ,tople.
Razlog mog sunčanog osmijeha
tvoji su cjelovi slasni kao čokolada
u rukama gladnog djeteta.

Sakupljač mojih misli
u bocama mirisa žudnje
tvoje je tijelo i riječi što teku
kao planinski potoci razigrani
poslije tople ljetne kiše.

Čuvar mojih treptaja sreće
tvoje su želje nesputane strasti
u kojima kao rasuti makovi
mogla bi rumenjeti i cvasti
kušajući poklonjene slasti.

Poberi moje iskre vedrine
kao prve trešnje proljetne
i brižljivo jednu po jednu spremi
u široku košaru svog srca
za dane zalazećeg sunca.

Kada gorčina na usne sjedne,
na osjećaje spusti se tama
jednu po jednu iz košare  vadi
uvijek će ih u njoj za tebe biti,
iskre moje vedrine ne možeš potrošiti.