Moj zet ne vjeruje u teoriju zavjere, a ja mu kažem da površno gleda na stvari, da vidi samo ono čime mu mašu pred očima. On mi odgovara da je teorija zavjere obično ljudsko ogovaranje koje rađa besposlica i nezadovoljstvo vlastitim životom.

Pariram mu činjenicom da je ogovaranje duša mediteranskog načina života, odraz zajedništva, važno za mentalno zdravlje nacije i da se protiv ogovaranja već podigao pravi podzemni rat dirigiran iz centara moći.

Sada moj zet pita kakve veze imaju centri moći s najnovijim tračem u gradu da je Kate vanbračno zatrudnjela s nekim Nijemcem.

„Naoko nikakve, ako površno gledaš stvari“, pokušavam mu objasniti. „U njenoj obitelji nitko ne govori  njemački pa ih brine kako će komunicirati s malcem kada se rodi“ pokušavam objasniti pobudu stanovništva maloga mjesta.

„A sada me pokušaj razumjeti. Da sve ostaje na Kati, ne bi se umiješali centri moći. Međutim, što nezahvalan narod čini? U kafićima čita besplatne novine i ogovaranje se prenosi na državne dužnosnike, na državne strukture, a to više nije niti malo bezazleno.“

„Da, i? Gdje su tu centri moći?“ još zet ne razumije.

„Tu su. Na djelu. Počeli su s Italijom. Ravno u srce zemlje koja je izumila kapučino.“

Zet me gleda kao da sam poludjela pa objašnjavam podrobnije.

„Kada u Italiji sjedneš u kafić, moraš platiti nekoliko eura više jer sjediš? Istina. Zato svi stoje. A tko još može kovati urotu protiv vlasti stojeći? Tako može Nijemac Kati napraviti dijete, tako se može ta vijest proširiti, ali kada pričamo o državnim poslovima, tu se mora sjesti pa lijepo polako…Eto, zato ne ulazim u kafiće u kojima se stoji.

Iz čisto političkih razloga.“

Mihovila Pasarić