Ranom zorom kao uzoran gazda
digao se vjetar što vodu ore
za konjima snažnim, brazda po brazda
pjenilo se crno zlokobno more.
A iz luke je isplovila lađa
‘zalud su za njom cvilili konopi
pramac proklet da se s krmom svađa
diže je do neba pa na dno topi.
U tvom oku ženo kiši i sijeva
žali li za žalom ugasla lula
poslušaj školjku, u dubini pjeva
zadnje je riječi kapetana čula.
P.S. Pijavica. Vjetar vije. Galeba ni cvrčka nije.
2 komentara za "Iz uha jedne školjke"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.