Noć razgrće teške, tamne zastore
Kroz prozor mi se smiješi novi dan.
Umorne su mi oči
Jer samoća je san odnijela.
Ostajem u toplom krevetu
Grlim šalicu kave dlanovima
Upijam toplinu.
Ne želim zakoračiti sama
U novo praskozorje
Ne želim se radovati izlazećem Suncu sama.
Možda kasnije,
Dok shvatim da nisi uz mene.
O, kako je duga noć u samoći,
A jutro je na noge navuklo olovne cipele,
Pa se primiče teškim korakom
Tjerajući tamu.
06/03/2022 at 11:02 pm Permalink
A jutro kao da je na noge navuklo olovne cipele
Imaš poredbu i metaforu u istom stihu što slabi dojam. Snažnije bi zvučalo: A jutro je na noge navuklo olovne cipele…
Osluhnula bih pjesmu opet i izbacila neke suvišne riječi zbog kojih se pjesma ponegdje rasplinjava.
07/03/2022 at 11:41 am Permalink
Mare, prihvatila sugestiju i ispravila ponešto, pa pogledaj ponovno. Hvala ti najljepša na pažnji i komentaru!🌹
08/03/2022 at 9:00 am Permalink
Grleći šalicu kave rukama,
– Upijajući toplinu. Gl. prilog sadašnji -grleći , upijajući… a i inače, ne doprinosi poetičnosti teksta. Bolje bi zvučao prezent: grlim šalicu kave dlanovima, upijam toplinu. Brisala bih dio prvog stiha jer se pretpostavlja da krevet nije u dvorištu.
Umjesto:
Ostajem između četiri zida
U još toplom krevetu
Grleći šalicu kave rukama,
Upijajući toplinu.
kraće:
Ostajem u toplom krevetu
dlanovima grlim šalicu kave
upijam toplinu.
Razmislila bih i o izrazu -tvoje biće. Da opisuješ njegovu psihu, karakter, narav, izraz bi bio opravdan, ali u ovom tekstu djeluje usiljeno. Bolje je reći jednostavno – vezana za tebe. Pjesma u sebi krije dragulj, a ti si ga pokrila naslagama nekih nepotrebnih riječi. Pitaj Aljošu koliko on radi na jednoj pjesmi da dobije onu kristalnu, začuđujuću jednostavnost. Tvoja pjesma je jako dobra i samo zato sam te potakla da je oslobodiš, da joj daš svoj puni potencijal.
08/03/2022 at 8:41 pm Permalink
“Ogulila ” sam je i malo izmijenila redoslijed stihova. Mare, hvala ti od srca na poticanju !