Ja volim kad u sumrak violina plače
u grudima budi zatomljenu tugu
sjetim se tada dalekih stepa
i budan sanjam jednu zemlju drugu.

Sjetim se tvoga crvenog šala
sjajnoga broša na tankom kaputu
obrišem zjene diskretno tada
i odem do šanka po jednu ljutu. 

Sjetim se usana ljubljenih davno
kuće na brijegu i studene gore
u starom kaminu mirise cedra
i iznad obrva slatke ti bore.

Odavno htjedoh u zaborav pustit
svaki trag te ljubavi strasne
gudalo staro dok sjetno mi svira
ja opet gledam u oči ti krasne.

Volim kad u sumrak violina plače
u grudima budi zatomljenu tugu
sjetim se tada dalekih stepa
i budan sanjam jednu zemlju drugu.