Ja volim luđaka što nosi pelerinu
opsjenara, maga, izvrtača riječi
što baca u lice zvjezdanu prašinu
i pričama praznim svaku tugu  liječi.
.
Iz njegova šešira sve aveti bježe
čujem im viku i metež u zraku
bičem  im je vješto rastrgao mreže
nestaju do zadnjeg u gustome mraku.
.
Ja volim  luđaka u crnoj pelerini
toga kočijaša zvjezdanih kočija
prostoga skitača u beskrajnoj modrini
nekrunjenog kralja tužnih noćobdija.
.
Iz njegova šešira sve aveti bježe
prosipaju se versi  kao suho zlato
srebrna prašina uz Mjesec ga veže
a rime mu lete u zvjezdano jato.

.

Marija Juračić