Jesen stiže, jabuka rumeni
On sve više nedostaje meni
Da me nježno uhvati za ruku
I ubere u voćnjaku jabuku.
Jesen nam je svakim danom bliže
Prošlost davna u sjećanje stiže
Šljive rane kad je meni brao
Novu lutku za rođendan dao.
Ali nema, moga djeda više
Oplakuju ga i jesenje kiše
Da me opet uhvati za ruku
I ubere crvenu jabuku.
Sve na svijetu ja bih danas dala
Kad bih vrijeme bar vratiti znala
Pa da opet kao nekad mogu
Sjesti djedu kraj umornih nogu.
Slušati ga gdje mi nježno tepa:
“Suzo moja, srećo moja lijepa”.
10 komentara za "jabuka sjećanja"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.