Njeno lice toplo

cvijetak je proljetni

poput tratinčice se smije

zubiće pokazuje.

Unosi vedrinu u svaku sredinu

njeno oko, posebno sjaji

uvijek – zagarantirani su zagrljaji!

 

Upire prstom da nam ne promakne

ono što srećom dotakne,

ako želi, ona je i leptir i cvijet,

u njeno maleno srce stane cijeli svijet!

 

Mada je dijete, često je velika

jer uči nas komplicirane, tašte,

nas punih ničega

svojim iskrenim očima punim sretnog svačega.

U njima radosti, dobrote, neke posebne sjete

a mi mislimo…samo je dijete…

Ne može znati da mi veliki (a tako mali)

sve manje znamo

davati, praštati, dizati drugog

da gladni smo vlasti, novca, da dijelimo, ratujemo

da ne vidimo, da ne čujemo,

da sve manje se smijemo, da ustvari – ne živimo!

Ne može znati da glumimo, stavljamo maske

pred to dječje lice iskreno, pred to srce otvoreno!!

Kada takvi, pogledamo to lice

ono se na sve, samo tajanstveno nasmiješi

i mirno pruži ruku ostavljajući

zrakom jasnu poruku:

Imam kromosom viška,

i ne znam upariti čarape,

ja sam blagoslov s nebeskog vrhunca,

zovu me još i dijete Sunca

u me, ljubavi je napretek

jer ne radim razliku između čovjeka

ako me prihvatiš, ako si iskren, voljet ću te – dovijeka….

 

(21.03. Međunarodni dan osoba sa sindromom Down)