Te je zime Moskva još bila crvena

Lenjin besramno izložen

a duge su nam sjenke pratile korake.

 

Grad nas je zagrlio tiho, kriomice,

raširenih nozdrva, disao nas je željno,

mirisali smo na proljeće.

 

Ponudio nam je Crveni trg i

crkvu Vasilija Blaženog,

a mi smo tražili Jesenjina.

 

Pitala sam te u koje je krčme zalazio

je li otresao snijeg sa čizama

je li nosio šubaru, psovao prostački ovu rusku zimu.

 

Grad nam je nudio Lomonosova i zlatne kupole

a ja sam te pitala zašto su Bloku zapalili biblioteku

i je li ga to jako boljelo.

 

I što je bilo s Majakovskim? Tražili smo Gilberta

I njegovu Nathalie, tražili po  gostionicama

po glazbenim automatima, ali nigdje ih nije bilo.

 

Samo nas je trojka pokrivene samurovinom

nosila kroz snijeg, a njezini su praporci jasno

zvečali nekim dalekim izgubljenim zimama.

.

Marija Juračić ” Pisci, ljubav i ostale trice” 20I3. REDAK