Jednom ćeš mi doći preko gorske kose
kroz prtene pute i šumarke snene
prepun žudnje ću te poleći na rose
i obljubit grudi, premile ti zjene.

Pod vedrim ću te nebom, nježnu i bosu
zagrliti ko što plamen grli klasje suho
u rukama ćeš mojim gorjet dok ti kosu
snažno mrsim u ponoćno doba gluho.

S kraja šume svjetlucat će u mraku
divljih zvijeri preplašene oči
od iskona će ljubav mirisat u zraku
mjesec će u sramu za oblake poći.

Ljubit ću te dugo usred mrkle tmine
i pod vrelim zaspat ću ti bilom
anđeo će bijeli niknut iz tišine
i tjela nam znojna ogrnuti krilom.

Ivica Grgić "Dosanjana lira" Redak,20I3.