09 svibnja 2015
Autor: Aljoša
Kategorija: Uncategorized
Kap po kap ostavlja me život stihova
moja su kob, ali ja nisam njihova
istinu će reći dva slomljena roga
to je put jelena, a ne igra Boga.
*
Hladna je i tamna ova gusta šuma
prijeti mrazom srca, pomrčinom uma
moje svjetlo su jedne srneće oči
iz kojih se noću topla kiša toči.
*
Još sam ponosna životinja u bijegu
tragove krvi ostavljam u snijegu
nije valjda da su zlosutnice vrane
jedine žedne kad se otvore rane.
*
I smrt ću za kraj nabosti na rogove
spremam joj duge riječi i slogove
a onda me, srno, ostavi u tami
kažu kako jeleni umiru sami.
*
Aljoša Đugum, iz zbirke pjesama „Refleksije“
10 komentara za "Jelen"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.