Ponekada se pitam
Jesam li zalutala
U ovaj svijet?
U svijet koji se ruši
Koji nestaje
Mrakom obavijen
U parama sumpornim?
Promatram…
Vidim demone u crnini
Kako grizu sve oko sebe,
Pa proždirući jedni druge
Rastu, rastu
Te zvijeri gladne
Nevolje ljudske
Gladne patnje i boli!
Gledam ih tiha i nemoćna
Iz svog kuta svemira.
Pokrivam rukama oči
I uši
Da ne gledam, da ne čujem
Jer pomoći ne mogu.
Ne predajem se kukavički
Već zapisujem riječi,
Možda ih netko pročita.
Ali riječ je nemoćna
Pred demonima
Jer oni su slijepi
Oni su gluhi
Osjete samo miris
I proždiru dan
Pretvarajući ga u tamu.